Delaj sada
Otpust
Dana 2. septembra 2008, par nedelja pre vanrednih parlamentarnih izbora, viši državni tužilac je iznenada naredio puštanje aktivista iz pritvora. Time je javna i medijska pažnja skrenuta sa slučaja. Ali to nije bio kraj - naprotiv. Puštanje na slobodu bilo je opravdano potrebom "proporcionalnog trajanja pritvora očekivanoj kazni“ - optužba i zatvor nisu ni dovedeni u pitanje. U oktobru 2008, vrhovni sud je doneo presudu rekavši da je sve bilo u najboljem redu.
Životi aktivista su bili ozbiljno poremećeni. Depresija, anksioznost, napadi panike i nesanice bile su uobičajene pojave. Većina ih je moralo proći kroz psihoterapiju. Pokret je bio praktično paralizovan. Neki od aktivista su u potpunosti odustali od rada, dok oni koji su nastavili s radom nisu mogli da rade normalno, jer je policija odbila da vrati kompjutere, datodeke, foto i video materijale, baze podataka i druge stvari koji su bile zaplenjene u akciji u maju 2008. Takođe, policija je i dalje odbijala da aktivistima pruži potpuni pristup dokumentima istrage, stvarajući trajnu nesigurnost o tome šta se još skriva od njih. Čak i kad je sud konačno presudio da je to neprihvatljivo, policija je jednostavno ignorisala tu presudu.
U februaru 2010, Državno tužilaštvo je najavilo da će protiv 13 aktivista, uključujući i deset koji su prethodno bili u pritvoru, biti podignute optužnice i da će im se suditi zbog njihovog navodnog članstva u kriminalnoj organizaciji. Četvoro od optuženih aktivista je odlučilo da svoje optužnice u potpunosti objavi na internetu. To je bio proboj. Konačno, bilo je moguće objektivno proceniti da li su ekstremne mere preduzete protiv aktivista ičim mogle biti opravdane.